Ruda
 





Selo se nalazi jugozapadno od općine,a po predanju dobila je naziv jer su se u prošlosti na podrućju ovog sela Rimljani kopali rudu.Selo granići sa Djakovićima ,Zenepićima ,Kovačićima ,Donjim i Gornjim Pećinama .Ima tri zaseoka koji su dobili imena po porodicama :Jurišići (zovu ih još Đire)Šošići (zovu ih još Šujani)i Čorići.Ovaj posljednji zaselak zovu još Sudolje .Nema znatniji izvora ,a na istoćnoj strani ima manji potoćić koji nema posebnog imena .Selo se nalazi ispod brda Mravinjac.U ovom selu kao i u dva susjedna (Gornje i Donje Pećine ) saćuvano je predanje da je ovo cjelo podrućje bilo naseljeno u rimsko doba i da su Rimljani ovdje kopali rudu.Zajednićko za sva tri ova sela je da o Rimljanima prićaju kao o zlim ljudima koji su kinjili i veoma oštro kažnjavali rudare ako oni nebi iskopali onoliko rude koliko su oni mislili da treba iskopati za jedan dan .Međutim,u ovom selu čuje se interesantno predanje ,vezano za eksploataciju rude u rimsko doba ,naime da je ruda kolima prenošena iz Vilenice ispod Djakovića i Rude u Kovačiće i da je ispod ovog sela bio podzemni prolaz u pravcu Bugojna .Sve ovo ukazuje da je ovo podrućje vjerovatno bilo naseljeno u rimsko doba i da su razlozi naseljavanja vezani upravo za eksploataciju rudnog bogatsva .I Hofer spominje Rudu i kaže :Ćetvrt sata prije Gornji pećina je seoce Ruda na prisojnoj strani brda sve do Pećina nahodi se gvozdena rudaća naročito u velikoj Peći.Ne spominje se u historiskim izvorima ,a niti ima nekakvih karakteristićni materjalni ostataka na osnovu kojih bi se bar donekle mogla pratiti historija i razvoj naselja .

Na osnovu ovo mlo usmene tradicije i materjalni ostataka da se zakljućiti da je selo postojalo i u tursko doba i da je tada stradalo od kuge .Po predanju na današnjoj njivi Tornjak nekada je bilo kužno groblje u koje su se iskljućivo kopala djeca dok su odrasli odnošeni i sahranjivani u današnjem katolićkom groblje koje se nalazi između Donji i Gornji Pećina i sela Rude.Kuga je inaće po predanju bila u obliku žene i pod ćijom kućom je pred zalaz sunca triput mahnula tu bi svi do jutra pomrli.Selo je bilo povezano prikljućnim putem sa starim kiriđiskim putem koji je išao iz Bugojna sa Iliđe u Travnik.Ovaj prikljućni put je išao sjeveroistoćnim djelom sela prolazeći iza zaseoka Sudolje na Poljane ,Zaleđenik,Orlovaću,Strikanicu i prešavši Slatku Vodu ukljućivao se na Kvocama u tzv.travanjski put.Ovaj put mogao se proći za sat i po i bio je iskljućivo pješaćki i konjski.Od spomenika kulture u selu interesantan je stambeni objekt Jukić Ante koji danas služi kao ostava.Kuća je jedna od najstariji u selui obzirom da je deficitiranost ovih objekata na podrućju  novotravnićke općine je i spominjemo.Uz ovu kuću nalazi se i divan koš.

 
 

Zanimljiv je i zvonik na drvenim stubovima.Zvono je salio majstor Milan Karić u Turbetu.Stanovništvo se u tursko doba bavilo proizvodnjom drvenog čumura.Na osnovu stanovništva iz 1879.godine Ruda pripada općini Grabova i imala je 10 kuća u kojima je živjelo 69stanovnika i to svi katolićke vjere .Treba napomenuti da su prošlosti u ovom selu živjeli i Muslimani što svjedoći i muslimansko groblje na lokalitetu Brižini.Groblje je gotovo uništeno i danas se vidi još samo jedan izvaljani nišan bez osobite vrijednosti.Bili su to neki Selimovići ,koji su, oćito iz popisa još prije dolaska Austro-Ugarske iselili iz Rude.Po popisu iz 1910.godine Ruda se povećala dvostruko,pa ima 21 kuću sa 137 stanovnika katolićke vjere.U okviru sela pominje se i zaselak Brezik.Prvi pslijeratni popis Ruda je doćekala sa 178 stanovnika .U svim poslijeratnim popisima broj stanovnika je rastao,tako da je 1971.godine imala 407 stanovnika i zauzimala 14 mjesto u općini.