Pecine
 

Jugozapadno od Novog Travnika udaljeno 11 km nalazi se na 950 m nadmorske visine Gornje Pećine.Graniče sa Donjim Pečinama,Rudom i selima bugojanske općine.Selo ima jedan zaselak-Brdo. Ovo i susjedne Donje Pećine dobile su ime po peči (pećini) gdje se po predanju još u grčko i rimsko doba vadila željezna ruda.Pećina se nalaze neposredno ispod današnjeg sela i u nju se moglo ući do prije 20 tak godina kada je za kratko vrijeme željezara Ilijaš počela sa eksploatacijom željezne rude,ali je zbog visoki troškova napustila daljnju eksploataciju.Od tada ulaz u pečinu (rudnik)je opasan zbog obrušavanja i rijetko ko ulazi.U pečini je bilo manje jezero i pečina je bila bogata stalaktitima i stalagmitima .Radovi u pečini su onemogućili da se pronađu ostatci alata tzv.grampovi drvene hrastove potpore te ljudske kosti.Gornje Pećine su bogate izvorskom vodom,a najjaći su Pišćeci,Gravišta i Potočić.Treba napomenuti da u selu ima izvor sa izuzetno lošom i nezdravom vodom- Ispod hrasta.Kroz selo protiće voda zvana Potok Selo ima veoma lijep položaj ,nalazi se u dolini opkoljeno sa svih strana izuzev južne s visokim brdima.Tu su Rudine(ime potiće po tome što se na njemu iskopavala ruda),Mravinjac(navodno na njemu je bilo mnogo mravinjaka) Krč i Počivala.

Podrućje Gornji Pećina je naseljeno vrlo rano i moramo ga najvjerovatnije vezati za eksploataciju gvozdene rude. Još krajem prošlog vijeka na njivi iznad župnog stana izoran je odlomak mramorne ploće.Mramorna ploća je bila obrubljena i uglađena.Po Hofferu majdan kamena je bio na groblju blizu  sela i on ga naziva bijeli kamen za razliku mještana koji ga zovu sola.Hoffer takođe navodida su mu prićali da se na Mravinjcu nalazi Često cigle>tvrdo i crno pećene< i to veliki komda.Doduše on se ogranićava da je to samo ćuo,ali da je nije vidio.Iz ovoga kraja u proljeće 1893 godine su stigli u Zemaljski muzej  jedna rimska fubala iz vremena seobe naroda,probušena gmiza i minđuša. Po Irmi Čremošnjik ova minđuša (naušnica )sa  kockastom jagodom na kraju je jedini primjer ove vrste nađen  u Bosni. Interesantno da joj je podatak Hoffera o ovom nalazu promakao i bio nepoznat.Po Hofferu narod ovog kraja ove predmete pripisuje Grcima.Kada sam vršio terenska iskopavanja u ovom kraju 1978,godine nekoliko starijih ljudi su mi prićali da su u ovim krajevima živjeli Rimljani koji su ovdje dišli poslije Grka (koje je otjerao snijeg) i da su u rudniku za njih radili robovi koji su svakodnevno morali iskopati određenu kolićinu rude,inaće u protivnom su ih ubijali

 

Po narodnom predanju u Gornjim Pećinama se ruda iskljućivo kopala dok se talila u Donjim Pećinama. Materjalni dokazi i do danas saćuvana narodna predanja neposredno ukazuju da je ovo podrućje bilo naseljeno u rimsko doba i po svoj prilici ovdje je bila manja rimska naseobina . Osnovano je predpostavljati da se je rudarska djelatnost ovdje poćela razvijati u predrimsko doba,ali je tek s Rimljanima postala važna privredna djelatnost.To je i utjecalo na formiranje naselja ,pa i vjerovatno na romanizaciji domaćeg stanovništva.Rimljani su zato imali puno razloga, jer rudište u G. Pećinama sadrži vrlo kvalitetnu željeznu rudu. Ovaj kraje bio naseljen i u srednjem vijeku mada nemamo posebnih dokaza za to.Prvi spomen Pećina, vjerovatno Gornjih, u tursko doba vezan je za izvještaj biskupa Mate Delivića iz 1736.godine .U travničkoj župi Delivić je zbog njene veličine vršio službu na 4 mjesta:Gučoj Gori,Ilovači,Zaorašju i Pećinama.Četvrtu sam dužnost obavio prešavši veliko brdo u jednom mjestu zvanom Kaverne(Pećine) daleko tri sata prema jugu od Travnika gdje sam se zaustavio tri dana da olakšam dolazak katolika koji borave na tim strmim i ledenim brdima.Pošavši otale po mrazu i snijegu hodajući cjelu noć povratih  se u samostan Fojnicu.

U turskom periodu vladavine u ovom selu su živjeli i Muslimani,ali se u popisu iz 1879. ne spominju.Prije nekoliko godina na lokalitetu>Bašča< nađeni su u zemlji ostaci nišana i to je jedini materijalni dokaz da su oni nekad živjeli u ovom kraju. Selo je u prošlosti stradavalo i od kuge. Iznad današnjeg aktivnog katoličkog groblja nalazi se kužno groblje, ali bez spomenika. Postoji predanje da se od kuge moglo spasiti tako da se pobjegne za brdo. Kao i u drugim krajevima i ovde vlada vjerovanje da se kuga nosila na leđima i da se bojala pasa. Inače  ovde kažu da je kuga imala ljudski ženski lik. Iznad ovog sela išao je i stari kiridžijski put, kojeg smo i ranije spominjali. To je onaj put od Bugojna na Kaštel(vidi D. Pećine) pa, preko Ravni i pored izvora zvanog Alinca izlazijo na Duboki do, a onda ispod Previle,Kremena,Mandine ravni)i Mravinjca išao na Lopare, Kvoce, Vučiju Jamu (na Bisnovaci) i pored Zlokine vode spuštao se u Travnik. Na ovom putu nije bilo hanova, a put se mogao preci z 7-8 sati. U narodu ovaj put zovu još i Drum.

 Interesantan je podatak da u narodu postoji predanje da se u srednjem vijeku ovim putem dopremalo oružje Kaštelu.Purt je bio širok od 1 do 3 metra .Bio je to konjski put(ne i za kola.Put ni na jednom djelu nije bio Kaldrmisan,a zimi je bio neprohodan .Stanovništvo Gornji Pećina kao i okolnih sela zbog oštre klime i nepovoljnog zemljišta bavilo se intezivno proizvodnjom drvenog ćumura (uglja),pa su njegovom prodajom ostvarivali izvore svoje životne egzistencije.Prodavali su ga u Travniku,Zenici,Bugojnu i Donjem Vakufu.Proces proizvodnje drvenog ćumura opisaćemo detaljnije ,jer danas se ovom djelatnošću niko ne bavi u selu.Kad bi u šumi našli dobro i zdravo drvo usjeci bi ga i na tom mjestu zakopali bi upinju(ogrugli plac  ragijus 3.5 metara).Istovremeno s ovim poslom izgradili bi kram nadkrivajući ga granjem i šibljem .Kram je služio za noćivanjem, a kasnije kao ostava za ugalj.Zatim je poćimala sjeća drveta koje se slagalo na hrpu u obliku čunja koji se pri vrhu sužuje,a onda bi se podešaj sa bujadi i zagrni zemljom i uplešći sa drvenom lopatom. Slaganje drva moalo je biti gusto i  pravilno,jer ukoliko bi se pojavile rupe i šupljine vatra bi naišla na >bašluk<prazninu što bi prouzrokovalo da drvene kupe izgore i saspu se .Kroz rupu koja je ostala na vrhu ložila bi se vatra sa drvetom zvanim klip.Vatra bi se ložila 10 do 12 dana ,stim što bi se vodilo raćuna da vatra u unutrašnjosti ne uhvati jaći zamah.

Da se to nebi desilo napravilo bi se drvo sa šiljkom kim bi se 2 do 3 puta  dnevno nastala žaravica gutala prema upinji, a dio od žeravice pa do vrha zatrpavao busenjem i zemljom. Poslije nekoliko dana kada se vatra zgori do kraja počne proces <štorenja, tj zagrtanja kojim se sprečava da drvo izgori Potom se pokusima (praveći rupe)osmatra da li je nastao čumur,ili drvo još sagorjeva.Zna se to i podimu,ako je dim čist,proces je završen,ako je dim >muti<znači da drvo još gori.Kad je posao završen ugalj se stavlja u kram-kolibu.

Katolička crkva u Gornjim Pećinama sagrađena je 1886.godine i od tog vremena nije pretrpjela  bitnije izmjene.Znaćajniji radovi su izvršeni 1971.godine kada je crkva proširena Zvono na zvoniku je novije, jer je ono što su isusovci iz Travnika darovali Austrija je u toku prvog svjetskog rata skinula i odnijela. Do 1925 .godine crkva je bila pokrivena šimdrom i te godine pokrov je zamjenjen crijepom. Crijep je kupljen u Donjem Vakufu od nekog Stipice Džafića,a inaće je izrađen u Sarajevu taj crijep i danas se nalazi na crkvi(do ovog rata 1993). Godine 1891. prenešene su drvene podne kocke u ovu crkvu iz Travnika,te žrtvenik i oltarna slika.Crkva je posvećena Srcu Isusovu.Uz crkvu se nalazi župski ured(onovan 1856.) u kojem je 1942. godine jedno vrijeme bi smješten partizanski štab Desete dalmatinske brigade.Oko 1875.godine osnovana je u G Pećinama i škola sa jednim ućiteljem i katehetom. U Gornjim Pećinama rođen je i  svećenik Ilija Gavrić 1867.godine koji 1888.godine stupi u >Družbu Isusovu< inače čovjek koji je zvršio filozofiju u Bratislavi i teologiju u Insbruku,pa je to prvi fakultetski obrazovan čovjek iz ovog planinskog kraja. Umro je u Zagrebu 1931.godine.

U selu ima lokalitet <Hrvatso brdo< a dobilo je ime po tome što se tu nekada omladina ogledala u hrvanju.Iznad sela prema Kaštelu ima lokalitet Čardak.Pripadao je vjerovatno porodici Varupa kojima je selo plaćalo trćinu u tursko vrijeme.Po popisu iz 1880. godine Gornje Pećine pripadale su općini Grabova i u 17 kuća živjelo je 122 stanovnika i to svi katolićke vjere.Po popisu iz 1910.godine broj kuća se povećao na 26,a broj stanovnika na 177. Prvi poslije ratni popis 1948. godine doćekali su sa 279 stanovnika koji su živjeli u 48 domaćinstava da bi 1971. godine živjelo 557 stanovnika tako da su  G. Pećine na petom mjestu po broju stanovnika na općini.

Od Doca su se 1856.odjelile Pecine i postale samostalnom zupom.Tada je njima pripalo i tzv.Travnicko Skoplje,sela tadasnje gornjovakufske zupe:Skakavci Zijamet i Djakovici.Na brizi je dijecezanskih svecenika(svjetovnih) kao i Rankovici i Potkraj,Turbe i sam grad Travnik.Zupa Pecine posvecena je presv.Srcu Isusovu.Prije zadnjeg rata imala je oko 3.500 vjernika i crkvu obnovljenu 1970.U ratu je tesko stradala od granata.Iselila se ,najprije  u obljiznja slobodna  mjesta, a onda i dalje.Crkva je srusena kao i zupna kuca, ali su kasnije obje obnvljene.