Bucici

   
 

Selo se nalazi jugoistočno od Novog Travnika na obodu Travničkog polja i graniči sa Baličima, Čehovom, Rankovičima. Selo ima tri zaseoka: Husiči i Trzan i ovaj potonji i danas predstavlja centar sela. Prostire se ispod brada Imeri i Velika Ravan. Bogato je izvoria: Dobri dolac, Jasenjak, Vrnjas koji je izuzetno hladan ljeti, a zimi topliji, te Džajino vrelo.

Povjest ovog naselja možemo pratiti od srednjeg vijeka. Ispod sela Bučića u polju nalazi se na prostoru oko 200m2. današje Bučićko katoličko groblje. Po Mazliću na ovom groblju nalazilo se i nekoliko stećaka na njegovoj istočnoj strani. Danas ih nema, a do njih su po Mazaliču stajali veliki hrišćanski nišani, ali i on napominje da je od njih samo jedan sačuvan što tumači ili kao uspomenu na neku ličost ili zbog neke njegove "čudotvornosti". Ova preostala je izuzetno lijepa. Njezie dimenzije su: visina 1,57, najveća širina 0,70 a debljina 0,24 m. Na istočnoj strani ima malu polukuglu dok e sa zapadne strane ravna ploha- Ima i mala spupčenja sa strana. Po svom obliku i dekoraciji pripada ovaj spomenik najranijem turskom dobu i može se datirati u drugu polovinu 15.stoljećca.

Na omanjem uzvišenju u središtu groblja uz samu kapelicu nalazi se lijep nadgrobni spomenik Antona Tuzlančića. Dimezije spomenika su: 1,25 x 0,65 x 0,44 m. Na trokutastom dijelu nadgrobnika iznad teksta u sredini se nalaze riž iz čijeg dna sa obje strane idu dvije ruke (skrštene) do kojih su sa obje strane posude (čaše).

Tekst na spomeniku je interesantan pored ostalog i sa jezične strane. On glas:

 

Bogoljubni Redovnih kripostnih
misnik i žarhi Rodoljub u Redu u
Viri i narodu vrle zaslužan. Sveobće
ljubljen i poštovan: Velečasni otac
Antun Tuzlančić
dan postavljenja Tila Svoga Očuha
Ovdi
Prominu Svit Ovaj na 25 veljače 1880.
U 68-oj godini dobrotvornog života svog.

Ispod teksta nalzi se ornamentali ukras i križ.Upravo sa zadnjeg župnikovanja uBučićima od 1.5.1871,do 19.5.1879. podignuta je škola u kojoj su nastavu držali franjevci.Od 1879.godškola je ukinuta,jer je austrougarska po svom dolasku u ove krajeve dokinula sve snovne konfesionalne škole.

Fra. Anto Tuzlančič rođen je u Docu 1812.godine. Dok je bio župnik u svom rodnom mjestu bi podignuta župska crkva. Njegovo ime u ono doba bilo je jedno od najugledniji u Bosni.Prijeteljeao je s biskupom Strossmayerom.Bio je nosilac za ono vrijeme dva visoka odlikovanja; reda Međedije od strane sultana ,te zlatnog križa s vijencem kojim ga je odlikovao Franj Josip. Spomenuo bih još nkoliko interesantni nazia koji ukauju na prošlost sela:to su lok-Stupovi-zatim Selište koje se nalazi na nekih 300 mjugozapadno od Mudrizovića kule,te iz novijeg vremena lok.-Križ- kod današnje kuće Nike Džambasa.

Ne zna se kako je selo obilo ime,ali se spominje vec u Defteru iz 1528/29 ,u okviru nahija lašva.Iz popisa u defteru vidi se da je u selu bilo  7 muslimanskih domačinstava i 3 neoženjena, zatim 11 kršćanskih kuća baštine 2,dim 1, a prihodi su izosili 1414 ački.Godine 1568.u Bučićima su evidentirano 37 muslimanski kuća sa baštinom neoženjeni 5 i 4 kršćanina,sve kuće sa baštinama,a da bi se do 1604. broj muslimanski kuća povećao na 48,a broj kršćanski smanjio na dvije.U opisu bosanskih spahija iz 1711. gpdine kpji su otišli u rat protiv Rusije spominje se i neki Mehmed Ćatib (pisar) bosanskog defterdara iz sela Bučića u kojem je imao zijamet koji mu je donosio prihod od 22150 akči. Krajem 18.stoljeća (1788) Bučići se nalaze u sklopu travničke nahije.Bučići se spominju u dva navrata  u travničkim sindžilima. Oba pomena vezana su za popis ostavštine poslije umrlih Kovačević Ivana sina Matije  1836.godine i Stjepana sina Ivanovog iz 1873.godine. U selu su imali svoje posjede i begovske porodice Muderizovića i Alagića. U selu i danas postoje njihove kule koje su pretrpjele čitav niz izmjena. Muderizovići su doselili u Travnik iz Donjeg Vakufa gdje su se zvali Kurići. Odselili su negdje poćetkom prošlog stoljeća jednim djelom u Sarajevo,a drugim u Carigrad. Njihovi kmetovi u Bučićima bili su neki Davidovići.Članovi ove porodice bavili su se liječenjem iščašeni udova i lomova kostiju.Ova vještina i znanje prenešena je sa oca na sina .

Posebno interesantna ličnost iz ove porodice bio je neki Mijo Davidović koji je živio u ovome vijeku. On ni od jednog izljećenog pacijenta kome je namjestio i izljećio  ruku ili nogu nije htio primiti novac ili poklon nego mu je ostavljao na dobru volju da dođe jedan dan na kopanje ili kosidbu. Inače je uvjek imao u hambarupo 30 tovara prohe koju je u slučaju nerodne godine ,ili stradanja usijeva dijelio susjedima i okolnim selima besplatno za sjeme.Kula Mederizovića u Bučićima bila je na dva kata sa izbačenim čardakom na gornjem katu.Temelji su joj bili kameni a katovi od drveta .Danas od ove kule sačuvan je u autentičnom obliku samo kameni podrum koji se sastoji od dvije prostorije izmedžu  kojih su naknadno probijena vrata.Na podrumu je pet orginalnih prozora .Krov joj je bio na četiri vode od šindre .U osnovi kula je pravougaonik(dimenzije :10x12m) što je u BiH rjeđi slučaj ,jer je osnovica najčešće kvadrat. Kula u svako slučaju nije imala funkciju stambeno -odbrambenog karaktera,nego ishodne kuće ove bogate travničke porodice.Nažalost ,pretrpjela je više drastični izmjena tako da je izgubila spomenički značaj.

Alagići su dobili prezime po nekom Alagi,a ranije su se zvali Beganovići.Ovaj Alaga je bio komšija čuvenog travničkog nalbanta Mehmeda Ekića i sjedeči često kod njega u dućanu naučio je od njega potkivački zanat i osposobio se u liječenju nekih stočni bolesti.Kula njegove porodice koja se nalazi na vrhu sela Bučića takođe je imala istu sudbinu kao i Muderizovičevića. Pretrpjela je mnogobrojne izmjene i osim temelja sve  ostalo je izmjenjeno u posljednji 50-tak godina kada su je Alagići prodali Jakici Sliškoviću.Od Jakice Sliškovića je otkupio Anto Marin koji i danas u njoj živi. Za razliku od Muderizovićeve kule ova je bila izgrađena ,isključivo od kamena .Kula je takođe imala dva sprata.Debljina zidova je bila 060m,a dimenzije su joj bile 6x7 m .Danas ima samo jedan sprat.Prozori su joj bili na poluluk i svi su prerađeni poslije drugog svjetskog rata.Alagići su u njoj živjeli isključivo ljeti tako da nazov kula moramo shvatiti uslovno,jer u principu bila je to samo ishodna kuća.Kada smo već kod stambene arhiktekture spomenimo da je najstarija kuća u Bučićima Mande Džaje na Imerima ali nažalost u ruševnom stanju.Pričali su mi  da je kroz polje niže sela vodio i jedan stari put kraj bučićkog grablja i da je bio dio puta Bugojno-Travnik,pa je to tzv.>Henski put<.

U crkvenom pogledu Bučići su 1856.godine postali samostalna župa, a središte nove župe je bilou Balićima. Za patrona župe i župske crkve koja se nalazi u selu Balićima izabran je sv. Martin.Župska crkva i stan bili su u početku smješteniu rodnoj kući  fra Marijana Šunjića koju on darova crkvi uz samo jedan uslov da se samostan u Gučoj Gori obaveže da će uzdržavati njegovu sestru Anu do konca njena života.Kada se zbog minijaturni dimenzija pokazala tjesnom u doba župnikovanja fra Stjepana Lučića-Jablanovića bila je izgrađena nova župna kuća 1866. god. Spomenimo uzgred da ima mišljenja da fra Stjepo Lučić -Jablanović spada među najbolje Franjevaćke slikare ,a osobito su mu uspjele slike Blažene Gospe i autoprtret rađen od slonove kosti.

 

U vrijeme župnokovanja frs Ante Tuzlančića u Bučićima je izgrađena crkva i prva škola na osnovu odluke Starješinstva Franjevačke provincije >Bosne Srebrene< donešene u Kraljevoj Sutjesci.Prvi učitelj u ovoj školi bio je kapelan fra Milo Ilijašević. Upravo činjenica da je ovako ranoza naše prilike nastala i radila ova škola može se objasniti  da su mnogi Bučićani kretali dalje i kroz trgovinu.sticali imetak i ugled,naročito u Travniku. U Bučićima se rodio 7.1 1798.god biskup fra Marijan Šunjic. Početne je nauke svršio u Bosni,a zatim u Mađarskoj,Rimu i BolonjiIzmeđi svoje braće franjevaca naroćito se isticao u filozofiji i teologiji.Govorio je gotovo sve glavne evropske jezike,a turskim i perzijskim služio se kao maternjim.Napiso je i više djela a među ostalim istiće se <Život svetog Biskupa fra Augustina Miletića< .Podigao je samostan u Gučoj Gori.Kad je umro ,bečki nuncije je izjavio da je >bio jedan od prvih Biskupa katoličke crkve svog doba<.

Godine 1846.postao je provincijalom ,a god 1854 .bosanskim biskupom.Umro je 28.9.1860.u Beču .Troškom biskupa Strossmayera,tijelo mu je balzamovano i prenešeno u samostansku crkvu u Gučoj Gori.Iz popisa za 1879.godinu vidi se da su Bučići općina  i da im pripadaju sela:Balići ,Budušići, Bugojčići,Čakići,Čehova Duboko,Priblovići,Rankoviči i Stojkovići.U Bučićima je tada bilo 28 kuća u kojima je živjelo 258 stanovnika (više su imali u bučićkoj općini od Bučića -Balići 281,Rankovići 176 i Čehova 170 stanovnika ).Po popisu iz 1910.god.vidi se da se broj kuća povečao za 4 i da ih je ukupno 32 ali s nešto manjim brojem stanovnika-153.S istim brojem kuća kao 1910, dočekali su Bučići prvi pslijeratni popis 1948.god ali sa znatno većim brojem žitelja 204,da bih po popisu iz 1971.u 82 domačinstva živjelo 452 stanovnika.

                                                                                   Naselja općine Novi Travnik Muhamed Kreševljaković

     Bučići II dio

 

Dolaćka se zupa nakon odcjepljenja Ovčareva i Guće Gore i dalje ravnomjerno cijepala. U jednoj godini, 1856, nastale su dvije nove, samostalne župe na prostoru bivše, matićne. Tosu Bučići i Pećine. I ako daleko od puteva, Bučići ipak, zajedno sa susjednim selom Čehovom, vuku neprekidnu lozu svog postojanja još iz predturskog vermena. Ostalo je ovo naselje stoljećima na životu, možda upravo zahvaljujući teško pristupaćnom prilazu kroz sve to vrijeme. Tako je živjelo za sebe, izvan događaja, uvučeno u zabit šumovitih brda Gradine i Kuka. Južno od Rijeke Grlonice koja teće zelenim Bučićkim poljem i natapa ga, a tek prije tridesetak godina upoznala jedini grad na svojim obalama, Novi Travnik, koji se tada poćeo izgrađivati na prostoru sela Kasapovića.U 19 stoljeću poćeli su se Bučići i njihovi zaseoci približavati rijeci, spuštati u dolinu i povećavati se. Dolac je ipak ostao daleko od njih u ono sporo vrijeme. Bučići su tada imali svog sina, fra Marijana Šunjica, na najvišem položaju i dostojanstvu Crkve u Bosni, na biskupskom, i mogli su se nadati da će se uz njegovu pomoć ostvariti njihove želje za samostalnom župom. Fra Marijan je svoju rodnu kuću poklonijo Crkvi.,;ona je postala i prva župna crkva i prvi župni stan istovremeno.

 

 Za obje ove svrhe pre uređivao je ovu kuću fra Stjepan Jablanovicćiz Doca, Od 1862. do 1866.Prva prava crkva podignuta je 1876.U isto vrijeme s gradnjom crkve podizao je graditelj fra Anto Tuzlančić i osnovnu školu, prvu u ovom kraju. Ni prva ni druga građevina nisu, međutim , imale duge budučnosti jer su bile građene bez čvrstine i siromašno. Tuzlančićeva škola bila je početkom 20. stoljeća pretvorena u drvarnicu a nastava se održavala u privatnoj, Baškaradovoj, kući, zvanoj kula. I crkva je gubila bitku s vremenom, bivala sve trošnija i neuglednija. Trpjela je i zbog nesuglasica samih župljana koji su koncem trideseti godina proslog stoljeća željeli sebi graditi novu crkvu, ali su se podvojili u željama oko njezine lokacije. Naselja blizu rijeke htjela su crkvu u svojoj sredini. Drugi su stanovnici bili više prvrženi tradiciji i htjeli su imati svoju crkvu i dalje na Šunjicevoj baštini.Nakon neugodnih trzavica rješenje se našlo u gradnji dviju crkava: jedne u Bučićima na starim temeljima i druge u Rankovićima. Toje bijo povod i za podjelu župe. Rankovići su postali samostalnom župom 1937, a Bučići, svedeni sada na samo pet sela, postali su sitna ladanjska župa, sa svega oko 700 župljana.

Tokom četeriju poratnih godina (1946-1950) bili su Bučići udovićka župa.Ostali su bez svog župnika nakon što je fra Emil Miličević bijo zatvoren. Kroz to vrijeme vjernicima je bijo na usluzi vlc. Jozo Matković,župnik Rankovića.Župna crkva je bila otvorena i “sve više gubila izgled dostojnog stana”.Na njezinim temeljima sagrađena je kasnije (1958) nova.Građena je”od veoma solidnog materijala i veoma dragovoljnih priloga župljana,redovničke obitelji samostana u Gučoj Gori….,i vjernika ćitavog travnićkog kraja”.Svakog mladog utorka od svibnja do listopada vlada u Bučićima nedeljno raspoloženje.Župa tada misli na svoju veliku dragocjenost,na Fra Franjin grob,gore na groblju Komardi.tada je okrenuta njemu,zajedno s putnicima koji se iz mnogi mesta bliže i dalje okolice skupljaju ovamo na molitvu za zdavlje i blagoslov.Najvredniji trenutak života fra Franje Zubića(Travnik,1822-Bučići,1871)bio je trenutak njegove smrti.Tada je ovaj redovnik-pokornik izašao iz okvira bezimenosti.Za života se nije domogao nikakvog visokog položaja ni u Crkvi ni u društvu,da bi mu se,nakon kakvi veliki djela,uspomena sačuvala za budučnost.Bio je kapelan i župnik u zabaćenim mjestima Krajine i Srednje Bosne.Upoznao je i nalićje turske prave u zatvoru u Travniku,kamo je dospio prav-zdrav 1852.za vrijeme kupljenja oružja od krsčana na zapovjed Omer-paše Latasa.Fra Franjo je imao dar lijećenja.Poznavao je trave i njihove tajne i ljekovite snage i otkrivao ih drugima.Radio je to s osjećajem vlastite sreće i zadovoljstva.Znao je da je sluga komu jeGospodar dao nešto od svog bogatstva da bi ga dalje djelio siromašnima.Za svoje lijećenje nije uzimao nikakvu nagradu ni mito.

Nije pravio zapise i nije pitao svoje bolesnike kako se zovu.Lijećio je i kćer travničkog kajmakana i zadnjeg gorstaka u Dobretićima.Lijećio je međutim manje travama,više buđenjem nade i pouzdanja u Boga pomoćnika.Tu je i nikla i otkrivala se i ona klica svetosti u njegovoj vlastitoj duši,te su,najprije njegovi najbliži, a kasnije i drugi,prilazili suzdržana koraka i sa strahopostovanjem ovom posredniku Božje snage”slaveći Boga koji je ljudima dao takvu moć”.Tako i danas osjećaju mnogi posjetitelji njegova groba,gore na Komardi iznad Bučića.Ovamo se nikad ne dolazi na izlet ili po kakvu uspomenu,nego ovdja,nad grobom jednog ćovjeka kojega i ne poznajemo s fotografija i po licu,tjeskobno tražimo bliže mogučnosti da se u molitvi okrenemo Bogu,Darovatelju zdravlja i da što sigurnije prekoraćimo razmak izmedju Njega i naši ljudskih ojađenosti”.Prigodom proslave stote obljetnice fra Franjine smrti(1971)sagradila je bučićka župa novu vjeronaučnu ućionicu i posvetila je fra Franji Zubiću.To je Fra Franjin dom.U drugoj polovici 20 stoljeća  bučićka je župa ubrzano mjenjala svoju stambenu fizonomiju.Sve brže su se gradile nove kuće u dolini, a napuštala stara stanista u brdima.Tako je sve brže rasla i potreba  gradnje nove župne crkve koja bi bila locirana u središtu župe.Najprije je otkupljena parcela ispod sela Čehove,ali je nakon najnovijeg rata ta ideja napuštena i crkva se poćela graditi uz cetu na mjestu stare skole.Gradnju nove crkve i župnog stana vodi zupnik fra Jozo Ančić,koji s mnogo truda i uz pomoć i svojih župljana i drugih dobroćinitelja ovaj pothvat privodi kraju.

Zupa Bucici:

Po crkvenoj administratovnoj raspodjelbi zupi Bucici pripada istocni dio novotravnickog opcinskog teritorija .Nakon osnivanja novobiljanske zupe( 1974 ) sada teritorij bucicke zupe granici na istoku s Novom Bilom,na sjeveru sa Docem,Na zapadu sa Rankovicima ,a na jugu se u nenaseljenim brdima dotice rostovske i viteske zupe .

Prica o Bucicima ne zapocinje tek 1856.godine kad se zupa administrativno odvojila os Doca i osamostalila .Zivota je u ovom kraju bilo i ranije .Stoljecima. Prvi spomen jednog naselja u sklopu bucicke zupe ,seze,po narodnoj predaji ,jos u vrijeme osmanskog osvajanja Bosne .Prolazio je ,kazu, sultan Mehmed II .Osvajac lasvanskim krajem i kad je vidio jedno siromasno selo ,koje je donedavno pripadalo Bucicima,pitao je za njegovo ime...i kad mu kazu ,da polak sjevernog polozaja rdjavo radi,da je siromasno i ubogo ,pa mu Gladnik od starina ostalo ime ,caru se dopala ta etimoligija ,a htijuci i svog dosasca ostaviti spomen,otpusti selu ovome poreza i dace do danas da nista ne placaju osim haraca...

Duhovno se srediste zupe nalazi na vrhu naselja gdje su podignute crkva i kuca .Zanimljivo je da zupna kuca ima trajniji i neposredniji dodir s prosloscu od crkve . Danasnji je zupni stan sagradio zupnik fra. Karlo Kujundjic 1958.godine djelimice na temeljima predjasnje zupne kuce koju je godine 1866. podigao zupnik fra Stjepan Jablanovic.A njegova je opet sagradjena na temeljima ocinske kuce biskupa fra Marijana Sunjica (1798.-1860.),koji ju je, zajedno sa dvjema njivama ,poklonio franjevackom samostanu u Gucoj Gori,a ovaj se obavezao da ce njegovu sestru bliznakinju Anu dohraniti do konca njezina zivota (+1873.).

Povjest se jedne zupe najbolje iscitava iz njezini krajolika ili ljetopisa koje su vodili zupnici.Bucici su od drugog svjetskog ratatakodje imali svoju kroniku u koju su zupnici unosili dogagjaje i "promine vrimena " za svoga boravka u toj zupi.Ali, uvijek naidju zla vremena ,koja u pzaru ili na neki drugi nacin progutaju zapisivanja i tako proslost jednog mjesta ili kraja predaju mutnom zaboravu.

Tako su nakon Drugog svjetskog rata (od 1946. do 1950.)Bucici ostali bez svoga zupnika fra Emilija Milicevica koji je tada "lezao" u zatvoru,a zupni stan je bio otvoren svima koji su u njega htjeli uci. Neko su vrijeme u njemu boravili ratni zarobljenici i radnici koji su na ovome sektoru gradili prugu Nova Bila -Sebesic i cesto se grijali ili spremali jela lozeci zupne knjige ,medju kojima i kroniku ove zupe .Kasnije je zupnik fra Marijan Brkic godine 1967.sabrao nesto podataka i uz pomoc sjecanja svoji zupljana napisao svoju "Kroniku Zupe Bucici"..

 

Komarda-kapelica i grob fra Frane Zubica..

Na podrucju bucicke zupe postoje tri groblja :U Podbucicima,na Komardi i u Zaselju.U ovim grobljima postoje i grobljanske kapele.Uglavnom starije i jednostavnije osim one na Komardi.Ispod brad Gradine na lokalitetu Komarda nalazi se poznato groblje u koje svakoga mladoga utorka dolaze vjernici ,slave svetu misu, a bolesnici se mole oko graoba poznatog fratra-pokornika fra Frane Zubica koji je u Bucicima ,kao zupnik,proveo svoje zadnje dane.

Fra Frano je imao dar lijecenja .Poznavao je trave, njihove tajne i ljekovite snage i otkrivao ih drugima.Radio je to s osjecajem vlastite srece i zadovoljstava.Znao je da je on sluga kojemu je Gospodar dao nesto od svoga bogatstva da bi ga dalje dijelio siromasnima.Za svoje lijecenje nije uzimao nikakvu nagradu niti mito .Nije pravio`zapise ì nije pitao svoje bolesnike kako se zovu.Lijecio je i kcer travnickog kajmakana i zadnjega gorstaka u Dobreticima.Lijecio je , medjutim manje travama,a vise budjenjem nade i pouzdanja u Boga pomocnika .Ovdje je nikla i otkrivala se ona klica svetosti u njegovoj vlastitoj dusi,te su,najprije njegovi nalblizi a kasnije i drugi ,prilazili suzdrzana koraka i sa strahopostovanjem ovom nesebicnom posredniku Bozje snage. Tako i danas osjecaju mnogi posjetitelji njegova groba gore na komardi.Onamo se nikad ne dolazi na izlet ili po kakvu uspomenu vec ovdje ,nad grobom jednoga covjeka kojega i nepoznajemo s fotografija i po licu,tjeskobno trazimo blize mogucnosti da se u molitvi okrenemo Bogu, Darovatelju zdravlja ia da sto sigurnije prekoracimo razmak izmedju Njega i nasih ljudski ojadjenosti.

Nad fra Franinim je grobom najprije bio podignut mali kameni kriz.Na njegovo je mjesto zupnik fra Miroslav Dzaje 1928.godine dao pstavitiskroman spomenik (broncani reljef na kamenu )koji je izradio akademski slikar Ivan Ekert iz Travnika.Te je godine podignuta i pveca kapelica sa zvonikom .Obnovljena je 1967. Ona ,je medjutim ,vrlo brzo gubila bitku s vremenom,tako da ju je zupnik fra Tomislav Coric 1980.vidio"u jadnom stanju a i sam spomenik fra Frani (bio je) vrlo neugledan i nicim nije svracao pozornost na sebe". Fra Tomislav je krenuo u akciju podizanja novog spomenika .Fra Franino poprsje izradila je kiparica Ana Kovac iz Sarajeva ,a broncaniodljevak uradio je livnicar iz Sesveta Bozidar Hocevar. Podizanje spomenika svecano je i pobozno obiljezeno 12.listopada 1980.

Nova produzena crkva -Kapelica na Komardi izgradjena je 1984.-88.Projektant je bio Miso Subotic iz Sarajeva .Izgradjena je u obliku grckog sarkofaga .Radove je zapoceo fra Vinko Tomas,a nastavio i dovrsio fra Bozo Kreso.Blagoslov temelja obavio je 5.6.1984.fra Branko Neimarevic ,gvardijan u Gucoj Gori,a blagoslov dovrsene kapele obavio je 19.6 1988.provincijal fra Luka Markesic. Kapelica je izgradjena prvenstveno u cast fra Frani Zubicu,potom svim pokojnim fratrima i vjernicima koji su pokopani na komardi.

Godine 1967.napravljena je nova kapelica na groblju u Podbucicima ,velicine 6x4 metra,s malim tornjem.Zidovi su saliveni od betona ,a krovna konstrukcija od hrastovine.Toranj je zidan ciglom,a krov a krov mu sliven od betona .Na zidove kapelice postavljena su dva manja zeljezna prozora.U ovom groblju leze posmrtni ostaci bucickog zupnika fra Ante Tuzlancica.

 

Zupnici od utemeljenja zupe do 1999.

1 . Fra Ivo Jaranovic                      1856.-1857                          2 . Fra Stjepan Jablanovic      1857.-1858.

3 . Fra Ivo Jaranovic                     1858.-1860.                          4 .Fra Marko Milicevic          1860.-1861.

5 . Fra Ivo Krilic                             1861.-1862                           6 .Fra Stjepan Jablanovic       1862.-1866.

7 . Fra Jako Grzic                          1866.-1869.                          8 . Fra Frano Zubic                 1869.-1871

9 . Fra Jozo Curic                           1871.                                   10. Fra Ivan Krilic                   16.3 1871.

11.Fra Anto Elegovic                      09.4 -3.5 1871 .                   12. Fra Mato Duic                   1871.- 1872

13. Fra Anto Zuzlancic ................................................................... Fra Mijo Ilijasevic (Kapelan )     1872.-1879

14. Fra Josip Curic                         1879.-1885.                          15. Fra Jako Grzic                   1885.-1886.

17. Fra Ilija Drazetic                      1886.-1887.                          18. Fra Anto Kolarevic            1887.-1889.

19. Fra Jako Grzic                          20.5.1889                             20. Fra Stip Masic                   1889.-1895.

21. Fra Jako Selak                         1895.-1903                            22. Fra Anto Kolarevic            1903.- 1904.

23. Fra Rudolf Jablanovic             1904.- 1906                            24. Fra Anto Markovic             1906.- 1910.

25. Fra Anto Curic                         1910.- 1911.                           26. Fra Jako Juric                     1911.- 1915.

27. Fra Marko Trograncic            1915.- 1916.                            28. Fra Grgo Kotromanovic      1916.- 1917.

29. Fra Frano Stjepanek               1917.- 1921.                            30. Fra Jako Juric                      1921.- 1926.

31. Fra Marko Trogancic             1926.- 1928.                             32. Fra Mirko Dzaja                  1928.- 1930.

33. Fra Marko Ruzic                    1930.- 1931.                             34. Fra Jako Juric                      1931.- 1932.

35. Fra Marko Trograncic           1932.- 1935.                             36. Fra Jako Bilic                       1935.- 1939.

37. Fra Vjenceslav Vlahovic      5.1.-6.5.1939                              38. Fra Peregrin Brkovic            1939.-1940.

39. Fra Vjeko Zirdum                         1940                                   40. Fra Mladen Momcinovic       18.5.-15.9.1940.

41. Fra Serafin Tvrtkovic          15.9.1940.- 1941.                       42. Fra Alojzije Sandrk                 2.-6.1941.

43. Fra Anzelmo Alaupovic        1941.- 1943.                               44. Fra Tomislav Dusper              1943.- 1944.

45. Fra Emil Milicevic                 1944.- 1946.                                 bez zupnika                                    1946.- 1950.

46. Fra Arkandjeo Grgic             1950.- 1957.                               47. Fra Karlo Kujundzic                1957.- 1965.

48. Fra Marijan Brkic                 1965.- 1950.                                 49. Fra Stanko Karin                     1970.- 1976.

50. Fra Marko Stekic                  1976.- 1979.                                 51. Fra Tomislav Cacic                  1979.- 1980.

52. Fra Vinko Tomas                   1980.- 1985                                  53. Fra Bozo Kreso                         1985.- 1991.

54. Fra Jozo Anic  1991.----------------------------------------------------------------

Duhovna zvanja :Svecenici:....

Bucicka zupa nije, nazalost, plodna muskim duhovnim zvanjima .Vjerovatno je i u povjesti ove zupe siromastvo utjecalo da su se rijetki odvazili istrgnuti iz svoje sredine i poci na skolovanje .Tako je ova zupa zavicaj samo cetvorici svecenika ,franjevaca.

Fra Marijan Sunjic,biskup (1798. - 1860. )

Fra Marija je najugledniji sin bucicke zupe i citavog travnickog kraja.Rodio se licem na Bogojavljenje 1798.godine . Skolovao se prvo u Fojnici,Zatim u Becu,Mohacu,a svoje je znanje jezika usavrsavao kod glasovitoga politologa Mezzofantija u Bologni.Upravljao je bosanskom franjevackom provincijom kao provincijal od 1847. do 1850., a 1855.papa ga imenuje biskupompanadenskim i apostolskim upraviteljem bosanske katolicke zajednice .Iako je biskupovao samo pet godina ,ucinio je vrlo mnogo za boljitak vjerskog ,kulturnog i socijalnog zivota bosanski katolika Podizao je crkve i skole i brinuo se oko podizanja  razine njihova moralnog zivota .Umro je u Becu 28. rujna 1860., a 21.listopada iste godine pokopan u crkvi u Gucoj Gori.

Fra Drago Kolar, rodjen 3. listopada 1936.u selu Balici zupa Buciciod oca Ive i majke Ane rodj. Gazibaric -Gucanin.U franjevacki red usao je 14. srpnja 1955.Za svecenika je zaredjen 12. srpnja 1964. Mladu misu slavio u Bucicima 22.kolovoza 1964. Umro je kao zupnik u Ovcarevu 29.prosinca 1991. Pokopan je na groblju Gorica U Gucoj Gori.

Fra Jozo Marincic.,rodjen 31.listopada 1959.u Balicima od roditelja Nike i Kate rodj. Kolar.U franjevacki red usao 4.listopada 1981.Za svecenika zaredjen 29.lipnja 1987.Mladu misu slavio u Bucicima 2. kolovoza 1987.Sada je zupnik u Docu.

Fra Velimir Bavrka.,rodjen 31.listopada 1976.od roditelja Antei Veronike rodj.Marjanovic,u franjevacki red usao 1995.Za svecenika zaredjen 2002.Trenutno je kapelan u Kiseljaku.

Redovnice.

Zupnik fra Karlo Kujundjic je ,uz druge korisne podhvate,odusevio dosta bucicki djevojaka za duhovno redovnicko zvanje .Odazvale su se najprije Janja Mlakic (s. Klara) ,a potom jos dvije njezine sestre i jos osam njih.Danas ima 12 zivih casni sestara koje su rodjene u zupi Bucici. To su:

S. Klara Mlakic  ,. S. Andjelka Mlakic,.....S. Milka Mlakic,.......S. Mirjam Kolar,......S. Kresimira Skopüljakovic,..  

S. Kata Mlakic,..S. Filipa Mlakic ,...S. Ivanka Kolar,...S. Regina Marijanovic,...S. Drazena Radman,..

S. Dobroslava Mlakic,...S . Marija Mlakic

Razumljivo je stoga da su zeljele imati svoj samostan u ovoj zupi.Zelja im se ostvarila kada je kardinal Vinko Puljic 17.11.1996. blagoslovio sestrinsku kucu i kapelicu posvecenu na cast Svetoj Obiteli u Bucicima.