Rankovici

               Satelitsa snimka Rankovića

Panorama sa Vilenice

Zupa Rankovici osnovana je 1937. dijeljenjem od Bucica.Ona je rezultat nesporazuma izmedju gornjih i donjih sela bucicke zupe.Trebala se graditi nova zupna crkva za bucicku zupu,ali se zupljani nisu mogli dogovoriti za njezinu lokaciju.To je rezultiralo dekretomVrhbosanskog ordinarijata o osnutku nove zupe sa sjedistem u Rankovicima.Nakon Drugog svjtskog rata imali su Rankovici u svom okviru i jedan citav grad,Novi Travnik.Sela su se potpuno navikla na svoj grad.Kao na nemirnog susjeda koji im nudi i svoje darove(radna mjesta,promet...)ali im u zamjenu uzimalo po malo i nesto vazno:vlastitu narav i mir.Mislilo se u pocetku da mladom gradu nije potrebna crkva.Ali ona je danas ipak u njemu.Crkva Kristova uzasasca dovrsena je i posvecena 1983.A na istocnom rubu Novog Travnika postavljen je 1998.kamen temeljac za novu zupnu crkvu,posvecenu Presvetom Trojstvu.

                                                                                                       Nova crkva u izgradnji

Prosvjetna djelatnost

U jesen krajem 1908 godine u Rankovićima je poćela sa radom prva škola na ovom području.Sve do pred drugi svjetski rat ovo je bila jedina kulturno-prosvjetna ustanova na području komune.Godine 1939 otvorena je škola u Sebešiću.Ove dvije škole su uoči rata imale oko 130 učenika i dva učitelja.Osim u njima osnovna znanja iz pismenosti jedan dio stanovništva je sticao i putem škola koje su djelovale u okviru vjerskih institucija na ovom području.

U skladu sa nastojanjem društva na preobražaju prosvjetne djelatnosti(kasnije  uvođenje i obveznog osnovnog obrazovanja)ovdje se započelo sa širokom akcijom opismenjavanja građanstva,otvaranjem analfabetskih tečajeva koji su pružili osnove iz pismenosti velikom broju stanovništva svih uzrasta.

Naslijeđena školska zgrada u Rankovićima osposobljena je za vršenje nastave 1945 godine i u nju su bila upisana 32 učenika.Nastavu je izvodio jedan učitelj u odjeljenju kombinovanom sa četiri razreda.Postepeno se otpočelo i sa izgradnjom novih školskih zgrada,tako da več 1949.godine na ovom području djeluje šest osnovnih-četverorezrednih škola:u Rostovu,Opari,Rudoj,Rankovićima,Bučićima i Margetićima.

Kompletan školski prostor je ćinio 14 učionica u kojima je nastavu za 428 učenika držalo 11 učitelja.

Izgradnjom Kombinata»BRATSTVO»i grada javile su se potrebe i otvorile mogučnosti za brži razvoj prosvjetne djelatnosti.Izgradnja novog školskog prostora,želja za prosvjetnim i kulturnim uzdizanjem kao i veliki polet i entuzijazam prosvjetnih radnika imali su presudan uticaj na opče prosvječivanje stanovnika svih uzrasta.

Učenici kombinovanog odjeljenjaosnovne škole u Rankovićima                     Prva osnovna škola na opcini--danas muzej

                   snimak iz 1947.godine

Carski hrast

Carski hrast ili kako ga ponekad nazivaju Stari hrast predstavlja jednu od prirodnih rijetkosti Novog Travnika i okoline. Nalazi se u selu Rankovici u neposrednoj blizini grada. Procjenjuje se da je gigantsko stablo staro preko 1000 godina (neke procjene su 1200 do 1500 godina ).  Bilo kako bilo, Carski hrast je bio i ostao omiljeno mjesto izletnika i putnika namjernika. Jedna od legendi vezanih za Stari hrast govori da je prilikom svoje posjete Bosni, u njegovoj duplji objedovao i sam car Austro- Ugarske. Istorija o tome ne iznosi neke dokaze ali jedno od imena gigantskog stabla je Carski hrast i vjerovatno je u vezi sa tim

 STARI HRAST    CARSKI HRAST

Stolječima se svakog proljeća ,odjevao novim liščem i bogatim plodovima žira.,ponosno je širio svoju krošnju ,a u zemlu zakopao  dugo korjenje.Taj Stari hrast ili Carski Hrast kako su ga zvali, u selu Rankovici  godinama je doćekivao i ispraćao mnoge goste koji su dolazili da se dive njegovoj ljepoti i raskosi.Ali doslo je vrijeme da i on osjeti ljudsku nemar, a i miris rata koji je bio sve bliže,pa je izabrao ono najgore,otici za sva vremena.

Osjetio je da nema više šta tražiti,čekati bolje dane,obori je svoe grane ,spusti se na zemlji i ostao ležati.No on je i danas tu među nama vise nego ikada ,u našim mislima,u prići,u sječanju svakoga ko je ga bar jedan puta posjetio.Tesko je danas proci tuda,svatko osjeti da nesto nedostaje,da nije kako je nekada bilo.Svima nam pogled ostaje tamo gdje je bio on "Stari hrast".

Da je danas tu otisao bih ponovo od tuge za onima koji danas ostavljaju svoje Rankoviće tražeći bolje sutra po čitavom svijetu zaboravljajuci tako i Stari hrast.Treba napomenuti da Stari hrast nije samo pravio hlad ljudima ,več se koristio i u druge svrhe.Za vrijeme turske vladavine u unutrasnjosti hrasta služila se Sveta misa.Nekada su ljudi zatvarali ovce ,mnogi su pronašli spas od kiše i drugi vremenski nepogoda i neprilika.

Trba napomenuti da je Hrast dva puta gorio zahvaljujuči ljudskoj nemarnosti.Šta reči na kraju? Bio jednom jedan Hrast koji je stoljecima prkosio narodu i vremenu,i dođe neka nova civilizacija koja ga uništi i pokori za sva vremena,.Ostat ce nam u sjecanju...

Zubiči 18.08 2004 Drago Slipac

.

.

.